Sviranje gitare | Blog

srijeda, 21.11.2007.

Kvintni krug - uvod

Neki kažu da se gitaristom postaje tek kad se nauči kvintni krug. Ne bih se upuštao u sud oko toga, ali sigurno je da kvintni krug mnogima koji čak i duže vrijeme sviraju još uvijek predstavlja nepoznanicu.
Većina je čula za taj pojam, možda ponešto i mogu reći o njemu, ali rijetki su oni koji ga u potpunosti znaju, razumiju i koji ga konkretno i svjesno mogu upotrijebiti u svirci.

Mislim da je bitno da svatko tko svira neki instrument barem jednom dobro prouči kvintni krug jer nas on upućuje u to kako glazba općenito funkcionira - u njene osnovne zakonitosti. Kvintni krug nisu smislili akademski glazbenici (mada ga svaki školovani glazbenik mora znati) nego je on proizašao iz same glazbe i njenog sustava.

Kada jednom shvatite o čemu se tu radi otvorit će vam se nova neograničena prostranstva za istraživanje glazbe putem vašeg instrumenta. Na gitari ćete bez problema uočavati i pomicati oblike za akorde i ljestvice u svim tonalitetima, s pripadajućim prstometima i još puno toga drugog.

Iz kvintnog kruga proizlazi i pravilo o paralelnosti tonaliteta, što nam je od velikog značaja pri improvizaciji.

Mnogi gitaristi cijeli život provedu svirajući uglavnom tuđe pjesme, a da uopće ne znaju što se zapravo u tim pjesmama dešava i zbog čega (npr. zašto se neki solo svira u određenim pozicijama; zašto su akordi poredani određenim redoslijedom itd.), a mnogi čak niti ne žele znati. Zato se često i desi da su nesposobni stvarati vlastitu glazbu, a obično u tom slučaju za to i nemaju volje. Oni među njima koji pak imaju volju i smisle nešto, najčešće zvuče kao nečija kopija jer raspolažu samo napamet naučenim dijelovima tuđih pjesama i njihovim varijacijama.

To se bez obzira na njihove godine može promijeniti i to promjenom pristupa. Rješenje je u sustavnom stjecanju novih znanja i njihovoj primjeni, za što dnevno uopće ne treba izdvojiti puno vremena i uopće nije tako teško kao što većina misli da je.


Branimir

srijeda, 12.09.2007.

Snimanje i preslušavanje vlastite svirke

Analiza vlastite svirke znatno ubrzava napredak na instrumentu i daje nam novu predodžbu o našem sviranju.

Dojam koji dobijemo nakon što snimimo svoju svirku dosta je drugačiji od onoga koji imamo za vrijeme samog sviranja. Tek nakon što odložimo gitaru sa strane i krenemo slušati što smo odsvirali, počinjemo uočavati detalje (ne nužno nedostatke, mada je to čest slučaj) koje prije nismo čuli. Tada zapravo stječemo pravi dojam o vlastitoj svirci.

Zbog toga vam svima savjetujem da se redovito snimate (na diktafon, kompjuter, mp3 player i sl.), uočavate nedostatke i radite na tome da ih što prije ispravite. Možete snimati vlastite ideje, pjesme, improvizaciju, ili nešto što ste tek nedavno naučili svirati.

Snimanje i pažljivo preslušavanje osobito je potrebno onima koji misle ozbiljnije svirati, ali i onima koji su jednostavno nezadovoljni vlastitom svirkom i željeli bi je što prije poboljšati.


Branimir

nedjelja, 15.07.2007.

Tonovi na vratu gitare

Zbog brojnih upita vezanih za raspored i učenje tonova na vratu gitare, odlučio sam staviti dijagram s rasporedom tonova, te prazan dijagram za ucrtavanje tonova na portal sviranjegitare.

Sada ćete dobro moći proučiti gdje se nalaze tonovi i kojim redom se pojavljuju, a nadam se da ćete ih sve naučiti napamet. Savjet o tome kako ih je lakše učiti dao sam u postu 19.01. ove godine pod nazivom "Važnost poznavanja tonova na vratu gitare".

Podsjetite se tog efikasnog sistema i, ako već niste, što prije krenite sa štrebanjem. Ljeto je idealno vrijeme da riješite ovu vrlo bitnu stvar za vaše sviranje i samopouzdanje prilikom sviranja.



Branimir

subota, 09.06.2007.

Sluh - dvije nove vježbe

Jednom je netko rekao: „Možemo svirati samo onoliko dobro koliko naše uho (dobro) može čuti“. S vremenom, nakon dosta početnih neuspjeha u nastojanjima da razvijem svoj sluh, uvidio sam da je ta tvrdnja potpuno točna. Bio sam uporan i redovito radio na tome pa rezultati nisu izostali. Ono što moram naglasiti je da se i svirka popravljala paralelno sa sluhom – razina sluha i razina sviranja uvijek su podjednaki (naravno, pod uvjetom da redovito radimo i na svirci). No, ipak napomena – visoka tehnička razina svirke (spretnost sa prstima-sposobnost brzog sviranja) nije nužno preduvjet dobrom sviranju. Upravo je visoka razina sluha ta koja čini bitnu razliku i omogućava nam da uvijek dobijemo onu toliko bitnu nijansu više. O tim presudnim nijansama u samom sviranju ćemo u nekom drugom postu.


U postu koji sam stavio 09.01. ove godine („Sluh – prvi korak“) objasnio sam kako početi s radom na poboljšanju sluha. Pretpostavljam da su oni koji su ga pročitali i radili tu osnovnu vježbu, do sada nju i pošteno utvrdili. Sigurno ste nakon što vam je krenulo isprobali i pjevanje i pogađanje drugih tonova, a ako ste uz to i pažljivo slušali pjesme koje inače slušate - morali ste primijetiti barem neku razliku u odnosu na ranije. Ako ste usput i pjevušili uz pjesme – još bolje, bilo da se radilo o melodiji vokala, gitare, bas gitare, klavijatura ili glavne teme (riffa) pjesme. Ako to niste činili – nema veze, dovoljno je i samo pažljivo slušati da bi se primijetili pomaci. Sada ste spremni za sljedeći korak.


Ovaj put pjevat ćete intervale. Počet ćemo s velikom tercom (objašnjenje intervala i njihovu detaljnu podjelu možete naći na forumu sviranjegitare).


Uzmite gitaru u ruke i odsvirajte veliku tercu – ton C na trećem polju pete žice i ton E na drugom polju četvrte žice. Gitaristice neka sviraju ton C na petom polju treće žice i ton E na petom polju druge žice. Tonove treba odsvirati istovremeno, neka zajedno zazvuče i titraju. Nećemo ih odmah pjevati, prvo ih opet samo slušamo. Štos je u tome da ih probamo uhom razdvojiti – zasebno čuti kako zvoni dublji ton (C). Nakon što smo ga uočili, točnije čuli – treba prestati svirati i nakon stanke od nekoliko sekundi otpjevati baš njega, a ne viši ton (E). U početku će najčešće biti slučaj da nam pažnju zaokupi viši ton i da otpjevamo njega. Kada se to desi treba još jednom dobro poslušati interval koji smo svirali i nakon kratke stanke pokušati ponovo. Ako smo ponovo otpjevali viši ton tada trebamo dobro poslušati tonove koji čine interval, jedan po jedan, zatim zajedno, pa napraviti pauzu i probati ponovo otpjevati dublji ton. To treba raditi svaki dan po petnaestak minuta sve dok bez problema uhom ne odvojimo (prepoznamo) dublji ton, pa ga zatim otpjevamo.


Nakon savladavanja tog intervala na spomenutom mjestu, taj isti treba pomicati po vratu gitare u oba smjera i ponavljati vježbu. Tek nakon što ne budemo imali problema s prepoznavanjem i pjevanjem dubljeg tona na različitim mjestima na gitari, bit ćemo spremni za druge intervale.


Logično je da vježbu radimo i pomoću ostalih intervala. Najteže ćemo uhom moći odvojiti i otpjevati dublji ton intervala male sekunde, jer je mala sekunda udaljena samo jedan polustepen od dubljeg (osnovnog) tona.


Još jedna dobra vježba za sluh je sviranje nekog akorda – npr. C dur, pa sviranja i pjevanja istovremeno tonova te ljestvice, pa na kraju opet odsviramo C dur akord. Tako naše uho pamti zvuk određenog tonaliteta (ljestvice) i akorda. To treba raditi i s ostalim akordima i ljestvicama. Kada odsviramo neki mol akord normalno je da ćemo nakon njega odsvirati i otpjevati molsku ljestvicu koja nosi ime tog akorda.


Ne moram posebno naglašavati koliko i zbog čega su ove dvije vježbe bitne. Ako ih budete radili sami ćete saznati...



Branimir

ponedjeljak, 21.05.2007.

Treba znati slušati

Slušanje glazbe bitno je za napredak u sviranju jednako kao i vježbanje. Sve pjesme koje sviramo i uvježbavamo trebamo dobro proučiti.

Osim toga što po sluhu skinemo i naučimo i ritam i solo dionice neke pjesme, posebno bi se trebali pozabaviti skidanjem melodije vokala, pri čemu je dobro utvrditi u kojoj je ona ljestvici i kako se kreće u odnosu na akorde. Također vrijedi skinuti i bas dionicu, naročito ako je upečatljiva, te zasebno proučiti i što se dešava na bubnjevima.

Nakon što vam je skroz poznato što radi svaki instrument u pjesmi – pjesmu treba poslušati što više puta, pazeći svakog puta na određeni instrument i njegovu povezanost s ostalim instrumentima. Npr. prvi put slušamo samo gitaru, drugi put gitaru i bas, treći put gitaru i bubnjeve, četvrti i gitaru i bas i bubnjeve, peti samo bas i bubnjeve itd. Isprobajte sve kombinacije.

Ako tako budete analizirali svaku pjesmu koju mislite svirati, vaša izvedba na gitari znatno će se poboljšati, a da praktički ni ne uočite kada se to dogodilo. Dok tome još dodate i dovoljno vježbanja - vaša će svirka sazrijeti.

Također se nakon toga budete bolje snalazili i pri sviranju s drugim glazbenicima i u raznim bendovima.

U početku je neiskusnom uhu vrlo teško odvojiti svaki pojedini instrument, no s vremenom i uz puno slušanja vaše će uho sigurno u tome biti uspješno.



Branimir

petak, 20.04.2007.

Motivacija za vježbanje

Pored nedostatka vremena svi gitaristi povremeno iskuse i nedostatak motivacije za vježbanje. Što tada učiniti?

U redu je povremeno uzeti koji dan odmora i od sviranja i od vježbanja, ali treba pripaziti da to ne bi prešlo u naviku i događalo se sve češće. Može se desiti da se dosta zapustimo i da razina sviranja osjetno padne, a tada je teško i mučno nadoknaditi izgubljeno vrijeme.

Dobro je pokušati motivirati se gledanjem nekog koncerta ili dobre video škole za gitaru, odlaskom na dobar koncert, slušanjem omiljene muzike ili učenjem pjesme koju već dugo želimo, a nikako da za to uhvatimo vremena. Skladanje vlastitih pjesama također će nam puno pomoći.

Treba si realno postaviti dnevne, tjedne i mjesečne ciljeve i organizirati vrijeme kako bi se oni ostvarili. Ne smijemo si zadati ni previše ni premalo. Čim ih počnemo redom i bez odstupanja ostvarivati – motivacija nam sigurno neće padati.

Meni je uvijek najviše koristilo istraživanje, tj. primjena muzičke teorije prilikom sviranja. Zapravo bih se doslovno zaigrao i tako došao do novih spoznaja koje su unaprijedile moju svirku, a da pri tom toga nisam bio niti svjestan niti mi je to predstavljalo bilo kakav napor.

Klasična glazba svirana trzalicom je npr. ono što me izvlači iz motivacijske krize preko ljeta ili kad se jednostavno zasitim svirke općenito. Pustim si neku dobru klasiku odsviranu na violini, klaviru i nekim drugim instrumentima i čim čujem nešto što mi se sviđa odmah to skidam po sluhu i vježbam. Ponekad nabavim note pa učim po njima, i to ne za gitaru nego za violinu, klavir ili saksofon. To u tom trenutku djeluje vrlo osvježavajuće i nakon toga mi se dodatno poveća volja za sviranjem i vježbanjem.

Svatko si može složiti vlastiti sistem vježbanja, sviranja i podizanja motivacije. Treba se samo malo potruditi oko toga. Razmislite dobro, isprobajte ono što vam padne na pamet i tako svježi, s novim žarom i voljom bacite se opet na vježbanje.



Branimir

ponedjeljak, 02.04.2007.

Iskoristite svaki dan

Svaki dan je bitan. Nipošto nemojte za kraj dana ostavljati sviranje i vježbanje, osim u slučaju da baš morate. Na kraju dana smo umorni, teško nam se skoncentrirati i sigurno ćemo kraće i manje kvalitetno vježbati nego što smo si zacrtali.

Obično se dešava da unaprijed odredimo u koje vrijeme ćemo vježbati, ali nas uvijek nešto omete.

Zato vam savjetujem da između dnevnih obaveza ubacite i sviranje i vježbanje. Neka vam ono unaprijed određeno vrijeme bude samo bonus. Između učenja, pisanja zadaće, ili bilo koje dnevne obaveze, u stankama kada se odmarate - primite gitaru i odsvirajte nešto ili odvježbajte.

I tako više puta dnevno po deset, petnaest minuta, dok se zbroje svakako će se poznati. Dok dođu večernji sati lakše ćete se „ufurati“ i u sviranje i vježbanje i prsti će vam biti spremniji – biti će jači i lakše ćete ih kontrolirati. Također nećete imati osjećaj da ste u zaostatku jer ste preko dana ipak barem na kratko imali instrument u rukama i nešto radili – nećete forsirati pri vježbanju i nepotrebno žuriti.



Branimir

ponedjeljak, 26.03.2007.

Početnici i samopouzdanje

Najveće borbe s instrumentom, a još više sa samim sobom događaju u se u prvih mjesec, dva nakon što počnete svirati. To ne znači da kasnije ne bude bilo kriznih razdoblja, no prvih nekoliko mjeseci uistinu je ključno.

Zapamtite, nisu naučili svirati samo oni koji su odustali.

Odustajanje se dešava iz više razloga. Najčešće je to zbog uvjerenja da nešto nećete moći savladati. Znači – morate sami sebe uvjeriti da ćete moći savladati prepreku koja vam se u određenom trenutku čini nepremostivom. Čim to učinite savladavanje prepreke bit će znatno olakšano, naravno, samo pod uvjetom da uporno i bez sumnje radite kako bi to postigli.

Drugi razlog je nestrpljivost. Mnogi jednostavno ne mogu dočekati dan kada će pošteno zasvirati (ili čak bilo što i bilo kako moći odsvirati) i doslovno izgore u želji da ga dožive, a u međuvremenu premalo rade da bi to postigli.

Treći razlog je nedostatak upornosti. Samo uporni i marljivi uspjevaju. Čak i oni naizgled talentirani ne budu izdržali dugo baš radi toga što nisu uporni, odnosno disciplinirani. I disciplinu treba vježbati.

Svaki dan budite marljivi, strpljivi, uporni, nemojte odustati i sigurno ćete naučiti dobro svirati gitaru. Oni koji vam kažu da ste prekasno počeli, da vi to ne možete i ne budete – nisu u pravu. Nikada nije kasno i ako se budete držali ranije navedenog sigurno ćete uspjeti. Sretno!



Branimir

ponedjeljak, 26.02.2007.

Zašto je bitno znati intervale?

Sve što sviramo sastoji se od intervala i svaki interval (razmak od tona do tona) specifično zvuči. Na primjer, slijed i raspored intervala od kojih se sastoji neki akord određuje kako će taj akord zvučati. Također i u nekoj melodiji ili solu intervali između tonova određuju kako će taj solo, odnosno melodija zvučati.

Intervali koje bi svakako trebali znati su: prima, sekunda, terca, kvarta, kvinta, seksta, septima i oktava. Postoje još: nona, decima, undecima, tercdecima itd., ali oni će vam trebati prvenstveno ako ćete svirati jazz, izuzev none koja je česta u bluesu, ali i u drugoj popularnoj glazbi.

A sada konačno dolazi konkretan odgovor na pitanje: „Zašto ih je dobro znati?“

Ako ih naučite teoretski raspoznavati, naučit ćete ih i međusobno razlikovati po sluhu. Tada će vam učenje pjesama po sluhu postati dječja igra. Raspoznavati ćete akorde bez ikakvih problema jer će ih vaše uho moći razložiti na pojedine intervale od kojih su sastavljeni. Isto će biti i s melodijama i solažama.

Također se i mnoge vježbe za razvijanje sluha rade pomoću pjevanja intervala na određeni način. Zatim, i soliranje pomoću intervala (u ovom slučaju harmonijskih - kad istovremeno zvuče oba tona koja čine interval) u određenoj ljestvici znatno doprinosi zanimljivosti sola.



Branimir

srijeda, 07.02.2007.

Najčešće korištene ljestvice

Evo šest ljestvica koje gitaristi najčešće koriste:

1. dur ljestvica
2. prirodna mol ljestvica
3. harmonijska mol ljestvica
4. pentatonska dur ljestvica
5. pentatonska mol ljestvica (možemo je zvati rock ljestvicom jer se najviše koristi u rock glazbi)
6. blues ljestvica

Od ostalih ljestvica koje se koriste dobro je znati starocrkvene moduse (modes). Nije ih teško naučiti, no da bi se razumjela njihova primjena potrebno je znati puno o gradnji akorada i njihovoj funkciji u pjesmama.

Postoji doslovno na tisuće ljestvica. Najbitnije je da one koje naučite znate i upotrijebiti. Čim to budete znali sami ćete smišljati vlastite ljestvice i davati im imena, a osim za sviranje solaža koristit ćete ih i za smišljanje pjesama (što je već neka druga priča).

Da bi se uspješno služili ljestvicama potrebno ih je naučiti svirati u svim pozicijama na vratu gitare.



Branimir