Sviranje gitare | Blog

četvrtak, 21.12.2006.

Kako vježbati uz metronom?

Osjećaj za vrijeme, odnosno "timing" (čit. tajming) vrlo je bitan i kod sviranja i kod vježbanja. Oni koji ga nemaju ili oni kod kojih je nestabilan trebaju krenuti od početka, korak po korak, kako bi ga stekli i učvrstili. To je obično mukotrpan proces, ali nagrada je na kraju višestruka. Ako mislite da ćete uspjeti točno i vješto svirati bez da barem neko vrijeme pravilno i pažljivo ne vježbate uz metronom, gadno se varate. Oni koji redovito sviraju s dobrim bubnjarom (s onim koji ima nepogrešiv osjećaj za timing i dobro izrađenu tehniku sviranja), mogu samo djelomično nadoknaditi manjak vježbanja uz metronom. Ako stvarno želite dobro svirati ne preostaje vam ništa drugo...

Za primjer ćemo uzeti vježbu 1 2 3 4 koja je detaljno objašnjena u prethodnom postu.

Vježbanje u četvrtinkama

Uključite metronom i namjestite ga da kucka na 60 BPM-a (BPM=beats per minute=udarci/kucnjevi/dobe po minuti). Taj tempo (brzina kuckanja) je najbolja za početak, a ako treba možete ga namjestiti i sporije, npr. na 50 ili 55 BPM-a. Svirajte vježbu tako da vam svaki pojedini ton počinje točno na kucanj i završava sa sljedećim kucnjem, kada počinje drugi ton... Znači, ton po kucnju (dobi) – to su četvrtinska trajanja.

Vježbanje u osminkama

Dva tona po kucnju – osminska trajanja. Pripazite samo da drugi od ta dva tona bude odsviran točno između dva kucnja – ravnomjerno i precizno vježbanje.

Vježbanje u šesnaestinkama

Četiri tona po kucnju – šesnaestinska trajanja. Također pazite da tonovi između svakog kucnja budu pravilno vremenski raspoređeni.

Postoji još ritmičkih trajanja u kojima treba vježbati, no najprije utvrdite ova.

Tek nakon što savladate četvrtinke, možete ići na osminke itd.

Ako ste frustrirani zbog toga što promašujete pojedine kucnjeve i gubite se pri vježbanju, samo budite uporni i rezultati neće izostati. No ne treba forsirati. Svaki dan probajte malo duže i malo točnije izdržati svirajući uz metronom. Jedan dan ćete ga npr. točno moći pratiti samo deset sekundi, drugi dan probajte izdržati dvadeset sekundi i tako iz dana u dan sve duže i sve točnije... Čim vam krene bolje počnite kuckati i nogom uz metronom za vrijeme vježbanja. S vremenom, kada postanete sigurniji u različitim trajanjima pri ovom tempu, možete tempo malo po malo podizati, ali nikako iznad onog pri kojem ste točni i sigurni.

Sretno!



Branimir

utorak, 05.12.2006.

Neophodna vježba za lijevu i desnu ruku

Smatram da su ovi postovi vrlo bitni za gitariste svih stupnjeva znanja i to bez obzira na stil sviranja koji su odabrali. Zato ću se ponovno nadovezati na prethodni post.

Preporučio bih vam mnoge korisne vježbe no spomenuti ću samo jednu, tako da se na nju možete što bolje skoncentrirati. U današnje vrijeme gitaristima je dostupno doslovno na desetke tisuća vježbi, bilo putem interneta, časopisa, knjiga, video škola, pa se često desi da od svih tih silnih vježbi ne znaju koje bi najprije odabrali.

Temeljna vježba i za lijevu i za desnu ruku zove se 1 2 3 4. Kako sam naziv kaže tu koristimo prvi, drugi, treći i četvrti prst, koje tim redom pritišćemo u polja (svaki u svoje polje – tzv. Pravilo četiri polja), a tonove trzamo desnom rukom IZMJENIČNO – dolje, gore, dolje, gore…
Vrlo je bitno priviknuti se što prije na izmjenično trzanje i koristiti sva četiri prsta lijeve ruke. Ne morate se bojati da ćete radi toga zaboraviti trzati samo prema dolje ili samo prema gore. Te načine trzanja nikada nećete izgubiti i uvijek ćete ih bez problema moći koristiti kad vam budu potrebni. No, krenimo sada u detalje.

Recimo da počinjemo od šeste (najdeblje) žice, pa vježbu sviramo žicu po žicu (u početku nije bitno na kojem polju krećemo) sve do prve (najtanje) žice. Bilo bi lako da samo moramo paziti na pritiskanje prstima – prvi, drugi, treći, četvrti, pa ponovno na petoj žici isto, pa na četvrtoj…, a za to vrijeme svaki ton trzamo drugačije – prvi prema dolje, pa drugi prema gore… Ima još puno detalja na koje treba pripaziti.

Kako započeti vježbu?
Vježbu započinjemo tako da svaki prst stavimo u svoje polje. Šaka nam je pri tom blago zaobljena, a palac lijeve ruke stoji uspravno (ne nužno skroz uspravno, ali se ne smije pomicati u lijevu stranu), otprilike nasuprot drugom (srednjem) prstu. Prvi prst pritišće šestu žicu, ali ujedno lagano dodiruje ostalih pet žica jer ih trebamo prigušiti kako bi izbjegli suvišnu buku. Nakon što smo pravilno postavili ruku, dižemo sve prste osim prvog (pri tom pazimo da prste ne dignemo previsoko – oni moraju ostati što bliže žicama) i krećemo s trzanjem (dolje-gore-dolje-gore), spuštajući nakon prvog drugi, treći i četvrti prst. Sa svakim spuštanjem novog prsta, desnom rukom trzamo u suprotnom smjeru od prethodnog. Vrlo je bitno da jednom spuštene prste (na istoj žici) ne podižemo – oni ostaju pritisnuti u polja.

Kako prijeći sa žice na žicu?
Nakon tona odsviranog četvrtim (malim) prstom, trebamo prijeći na petu žicu. Najbitnije je da tom zadnjem tonu na šestoj žici prilikom prelaska ne skratimo trajanje, a isto tako moramo paziti i da između ta dva tona (zadnjeg na šestoj i prvog na petoj) nema pauze (tišine). Za vrijeme trajanja zadnjeg tona na šestoj žici već polako počinjemo pomicati prvi prst (koji je u tom trenutku recimo na petom polju šeste žice) prema petoj žici (odnosno prema, u ovom slučaju, petom polju pete žice) i pazimo da ga ne dignemo previše – on bi zapravo trebao samo skliznuti sa žice na žicu, praktički bez ikakvog podizanja. Naravno, paralelno s pritiskom tog prsta u već spomenuto polje pete žice, ostale prste podignemo sa šeste žice – oni opet moraju biti što bliže, sada, petoj žici. Isto što smo učinili na šestoj, sada ponovimo na petoj žici i idemo tako redom sve do prve.

Što je s prigušivanjem žica?
Spomenuo sam da je prvi prst lijeve ruke zadužen za prigušivanje tanjih žica. Isto tako trebamo prigušiti i deblje žice nakon što se s njih pomaknemo na neku od tanjih. To ćemo učiniti dlanom desne ruke. Dakle, kada prste lijeve ruke s šeste pomaknemo na petu žicu, dlan desne ruke “sjeda” na šestu i prigušuje ju. Kada sviramo na četvrtoj žici, dlan desne ruke prigušuje i šestu i petu, a prvi prst lijeve ruke prigušuje treću, drugu i prvu. Vjerujem da vam je sve jasno. Ako nije, slobodno pitajte.

Kako pri vježbanju biti što točniji?
Trebate paziti da pokreti lijeve i desne ruke budu što manji. Tako ćete biti spretniji i brži. Pripazite da tonovi budu jasni, glasni, jednakog trajanja i da zvuče povezano, a ne isprekidano. Prilikom vježbanja KORISTITE METRONOM.

Ostale napomene:
1. Palac lijeve i desne ruke ne smije se savijati u zglobu u smjeru unutrašnjeg dijela šake.
2. Trzalicu treba držati čvrsto i nepomično između palca i kažiprsta.
3. Pokreti desne ruke trebaju biti iz zgloba šake.
4. Žice pritišćemo samim vrhom prstiju (nokti što kraći) u polja, odmah uz susjedni viši prag (jer tu je najlakše pritisnuti, a dobijemo i kvalitetniji ton).
5. Nakon što dođete do prve žice pomaknite se za jedno polje i krenite raditi isto od prve prema šestoj itd.
6. Gitaristi koje ozbiljno zanima sviranje solaža trebali bi ovu vježbu raditi najmanje sat vremena dnevno.
7. Vježbu je dobro koristiti za zagrijavnje prije sviranja.

Zašto je vježba bitna?
Ova vježba jača šaku lijeve ruke (time se smanjuje pritisak na palac) i postavlja ruku u pravilan položaj. Prsti postaju sve više pod vašom kontrolom i međusobno se, s vremenom, sve više mogu raširiti. Također poboljšavate koordinaciju između lijeve i desne ruke jer se navikavate na izmjenično trzanje i na što manje kretnje rukama. Time dobivate na brzini i spretnosti. Krajnji cilj je “čista” svirka (ovdje objašnjeni principi primjenjuju se prilikom sviranja pjesama), znači, bez suvišnih šumova i titranja žica, te uz manje naprezanja.


Branimir